Samenvatting
**Ležao sam u krevetu i čitao, ali misli su mi bile u nogama, **i u želji da odem s njima daleko. I psovao sam. Te loše noge. I samog sebe sam psovao... Nije se moglo daleko s takvim nogama. 'Jebem ti više ove noge', psovao sam u sebi, i umirio se tako, i zaspao.


Dnevnik druge zime Srđana Valjarevića u sebi ima dvije knjige – dnevnik koji autor vodi četiri mjeseca, svaki dan, od 1. prosinca do 31. ožujka, i knjigu pjesama. U dnevniku opisuje borbu sa svojim nogama, svaki dan pokušava napraviti što više koraka, po mogućnosti bez štapa, doći malo dalje nego jučer, a u trideset pjesama, koje su razasute po knjizi, opisuje ono što je bilo prije tih šetnji Beogradom, svoj boravak u bolnici nakon teške bolesti, upale leđne moždine i živaca, zbog koje je ostao privremeno nepokretan.
Dnevnik druge zime zapravo je doslovno dnevnik borbe za život, za novi početak; nakon razornog svakodnevnog uništavanja alkoholom, koje ga je dovelo do teške bolesti i invalidskih kolica, autor ne opisuje samo kako ponovo uči hodati, nego i kako ga je bolest promijenila. Hodajući s njim ulicama Beograda, mi gledamo svijet njegovim očima, a nakon krajnjeg iskustva koje je proživio te oči vide izoštrenije i drugačije. Mudra, potresna i dragocjena knjiga jednog od najvažnijih suvremenih srpskih pisaca.
Srđan Valjarević rođen je u Beogradu 1967. godine. Objavio je prozne knjige: List na korici (1990.), Ljudi za stolom (1994.), Zimski dnevnik (1995.), Dnevnik druge zime (2005.), Komo (2006.) te dvije zbirke pjesama: Džo Frejzer i 49 pesama (1992.) i Džo Frejzer i 49 (+24) pesama (1996.). Dobitnik je brojnih nagrada: Nagrada „Biljana Jovanović" za Dnevnik druge zime,